Kokin sokak

ponedjeljak, 04.01.2010.

New year, new decisions, same chick :) New year.. Iako me vesele počeci, istodobno me nekako rastužuju krajevi. Vrijeme općenito nekako prebrzo prolazi. Čini mi se da sam još jučer opsjednuto zurila u zamjenu profesora povijesti u gimnaziji ( zgodan, zelenook i mlad!) proklinjuć obrazovni sustav koji predviđa samo dva sata povijesti tjedno. Svaka godina ima nešto svoje što mi donese ili odnese. Ako po ničem drugom, 2009 ću pamtiti po činjenici da sam se udala, naučila skuhati ručak za 10 ili više ljudi i otkrila zanimanje za modu koje je stalno bilo tu negdje al mu se nikad nisam uspjela dovoljno posvetiti. Također je na površinu isplivala moja glad za vintage i retro odjećom, posuđem, namještajem i nakitom. Sva sreća da ne posjedujem ni jednu karticu jer mislim da bi poharala e-bay davno u potrazi za sitnicama za svoj ormar, kuhinju i kutijicu s nakitom. Da li vam se ikad dogodilo da u proljetnom ili zimskom čišćenju ormara likvidirate hrpu odjeće ( premalo, zastarjelo, kriva boja, krivi kroj!) a onda se za godinu,dvije zapitate gdje je to jer bi sad baš tako nešto obukli i baš bi to bila točka na i zamišljenog stajlinga? E pa meni je! Tako već neko vrijeme žalim za maminom smeđom retro mini haljinom iz 70-ih, za jednom također njenom cvjetićastom bluzom, za par sakoa i bolje da dalje ne nabrajam jer me boli duša. Uvijek ista pogreška. Likvidiram sve što znam da ne mislim više obući. Ali pošto se moda neprestano vraća moje likvidirajuće odluke mi vraćaju šamarima. Sreća da imam tavan. Odlučila sam kupiti lijepo metalni stalak na kotačićima ( onakav na kakvom u dućanu visi obleka ) i lijepo na njega staviti sve što mi u ormaru smeta i trenutno mi se ne nosi. Više ništa ne bacam i ne poklanjam. Sve lijepo u najlon, na vješalicu i na stalak na tavanu. Na kraju krajeva to mi je prilika da si složim kolekciju odjeće obzirom da su neke stvari stvarno klasik dok se druge svakih cca 4/5 god vrate i vrte ispočetka. Imam i neku svoju listu želja za ovu godinu ( sad se stvarno osjećam kao Bridget Jones ): 1. Održati postojeću težinu i po mogućnosti skinuti još 5 kila prije ljeta 2. Pustiti kosu al da ovaj put to na nešto liči ( fantaziram o plavom slapu kose a ne plavom smotuljku slame ) 3. Priuštiti si napokon Desigual kaput 4. Priuštiti si Loubice ( sanjarim o crnim peep toeicama od brušene kože) 5. Prsten od bijelog zlata s kamejom na lila pozadini ( obožavam kameje al su većinom narančaste a to mi nije nešto napeto ) 6. Poštena torba koju ću moći nositi više sezona prije nego se nepovratno raspadne 7. Naučiti iscrtati tušem crtu na oku 8. Naučiti napraviti pršurate ( dalmatinska slastica) 9. Naučiti šivati 10. Manje mrziti excel VOILA! Par točaka je ekšuali i ostvarivo, krajem godine će vaša dugokosoplavokosa koka u nadam se novim lubicama i tušem iscrtanim očima napisati par riječi o godini iza nje Želim Vam jako dobru 2010. godinu!!!

utorak, 22.12.2009.

Zbrčkom na zbrčku Malo me umara blagdanska strka. Danas mi je trebalo 20 min da prođem udaljenost od 30 metara između dva semafora na Kvatriću. Imam gadan osjećaj da je pred neke veće blagdane na cesti vrlo velik broj ljudi koji inače nisu u prometu ( penzići u svojim oldtimerima koje izvoze par puta godišnje.) I tu onda nastaje problem: ne vide, ne čuju, mokro je, ne voze brže od 30 km/h u drugoj ( a i to sam puno rekla), vuku se i izluđuju mene i sve ostale. Na kraju kad sam konačno došla u dućan zaboravila sam po što sam uopće krenula.... Ono čemu se veselim je pečenje kolača. Antitalent sam za puno toga al kuhanje i slastičarenje mi je nekako uvijek dobro išlo. Imam neki peh ili sreću da što je kolač kompliciraniji veća je šansa da će mi uspjeti. Ove godine pripremam tri vrste kolača za Božić: medenjake, kolač od rogača i Panama tortu ( radim je prvi put i strašno me zanima kako će mi uspjeti.) Jede mi se rogač već danima a jednu turu medenjaka smo muž i ja ubili već prošli vikend. Posebno mi se svidio korijen đumbira, jako volim ljutu hranu a đumbir mi je ono, mljaci super ljut, već gledam kak da ga uglazbim u nekom umaku uz meso i slično. No, da se ne udaljim od stvarne teme: mode. Nanosi snijega su izmamili buce na ulice ( i pod ovim mislim na čizme a ne punašne djevojke :)). Zgodne su mi buce iako osobno ne posjedujem ni jedne. Ne idem na skijanja a ni na sanjkanja pa mi u stvari i ne trebaju iako mi ful forastično i udobno izgledaju. Trenutno u glavi imam viziju nekih dobrih gležnjača za pješačenje. Godinama se spremam uspeti na Sljeme a to ne mogu u bilo čemu, moram imati dobre šuze za uspon. Čekam sniženja pa ću ugrabiti nešto pametno. Ove godine su svi poranili sa sniženjima al me nekako izlozi ne privlače. Došla sam u neku bedastu fazu kad očito imam sve i nemam želju za ničim posebnim ( okej, lažem, želim prsten od bijelog zlata s kamejom na lila pozadini al to ćemo ostaviti za neku svjetliju i ne-recesijsku budućnost.) Začas će i proljeće i znam da ću počet fantazirat o nekim odjevnim predmetima, zimskog imam dosta i previše. Baš sam danas razmišljala o tome koliko se moda uvijek vraća. Jel vam se ikad dogodilo da ste bacili nešto što niste godinama nosili da bi se nakon par godina tog predmeta sjetili? E pa meni se baš to dogodilo. Svake godine mi se to dogodi. Bacila sam neke mamine retro stvari zbog kojih mi je sad krivo ko psu. I došla sam na ideju da kupim jednostavno metalnu policu na kotačićima ( ala oni štenderi za obleku po dućanima)i bubnem je na tavan. Onda bi lijepo gore slagala sve što mi se trenutno ne nosi a nije za podijeliti a postoji mogućnost da će mi opet zatrebati kroz nekoliko godina ( sad sam ga stvarno zakomplicirala :P.) U stvari, kad bolje razmislim, vjerojatno će mi trebati dvije takve koturajuće police. Nek se nađe..:) Nadam se da su vam blagdanski outfiti spremni Ovaj put ću se osvrnuti na par izdanja nekih selebritija koji su me na ovaj il onaj način „oduševili“. Apsolutno predivna haljina, kroj, boja, sve! Znam da je ovo iz novogodišnjeg programa al NE, NE i NE! Prva asocijacija mi je perzijski tepih il one zavjese tog tipa koje su sad popularne. U biti mi ovdje izgleda kao da se netko gadno našalio i od kuhanih špageta napravio outfit. Ne pokušavajte ovo kod kuće.

četvrtak, 03.12.2009.

Koka na rasprodajama Volim rasprodaje ( a tko ih i ne bi volio.) Najviše volim neplanirani shopping a pogotovo kad imam i dovoljno novaca kad naletim na nešto neočekivano. Tako mi se posrećilo da sam naletila na totalnu rasprodaju i kupila dvoje krasne čizme od antilopa ( sive više sportiva i crne damske ) za pravu siću. Sad sam koka u čizmama.Nedavno sam se počastila s par krpica u H&M-u, Maribor. Razočarala me malo dežela. Austrijski H&M je daleko opremljeniji a i šokiralo me kako se Slovenke ne znaju obući. Hodaju kao strašila okolo tako da se čovjek maltene uz njih osjeća presređeno ( doslovno kao da u toaleti za crveni tepih zalutate na lokalni plac.) Razmišljam o modnom buvljaku i da li ići ili ne.Prodaje se odjeća naših dizajnera po prigodnim cijenama jer prihod ide u dobrotovrne svrhe. E sad, da ja znam da ću za to prigodno moći dobiti košuljicu ili haljinicu po pristojnoj cijeni bila bi prva u redu tamo. Međutim, pošto mi to sve nešto smrdi na brzu zaradu na račun humanitaraca mislim da ću preskočiti „priliku“ i vidjeti reakcije o kupljenom i cijenama na forumu. Zvuči mi malo predobro da bi bilo istinito a obzirom da se naši dizajneri dižu u nebesa i fantaziraju s cijenama, sve me strah na što bi naletila tamo. I nebi ja bila ja da nisam malo osmatrala naše „špicerice“ proteklih dana. Neuobičajeno toplo vrijeme za ovo doba godine izmamilo je iz rupa na ulice koješta. Neke modne kreacije mogu pripisati samo južini ( nisu stari Dubrovčani bili bedasti kad su odlučili da ne valja donositi važne odluke kad je vani šiloko ili južina, voljela bi da neki to primijene i na odluku o tome što odjenuti.) Mačak u čizmama sreće Pticu iz ulice Sezam, svaki daljnji komentar je suvišan Ovo mi je totalno simpa i najbolji pokazatelj kako dobro osoba izgleda kad ona nosi odjeću a ne odjeća nju, sa smislom i neopterećeno! Sve tri odlične! Ne volim klonove u koje se znaju pretvoriti frendice pa si liče kao jaje jajetu. Cura u sredini definitivni pogodak! Hm, da nije usrala s ovim roza hlačama koje me bodu posred čeonog režnja još bi bilo prožvakljivo. Ovako je jednostavno loše. Grubijev frend? Nemreš mi bit muško i furat takvu torbu pa da je neznam što, dobijem alergijski napadaj kad to vidim. Trudim se biti redovitija ovdje na blogu al pažnju mi odvlače blagdani pa se više penjem po izlozima nego što visim online :) Do sljedećeg tipkanja želim Vam puno dobrih kreacija!

srijeda, 11.11.2009.

Back to attack.. Nije me nešto bilo u zadnje vrijeme. Držala me modna kriza i ustvari još me pomalo drži. Danas me osraspoložio pogled na novi spot moje miljenice Lady GaGa. Čula sam da je švorc jer sve pare troši na cipele :) Na njenom mjestu bi vjerojatno i ja tako, fantastična mi je. Nego, moja razbibriga fešn policjotke. Uočih da se pojaviše ugg čizme u verziji kućnih papuča i obrnuto. A onda isto tako uočih da naše svemoćne posvuduše i wannabe sponzoruše hodaju u istima po ulici kao u pravim čizmama. Ljudskoj gluposti nema kraja. Žene, šlape su za po doma i prestanite se sramotit! Ima i onih koje zaboravljaju hlače u zadnje vrijeme. Ono hodam ulicom mirno gledajuć svojim poslom kad me pogodi prizor čeljadeta u košulji?majici?haljini? upitne dužine i prozirnim čarapama maltene pa polugola jer gore ima samo kratko jaknicu. I onda se počnem osjećati kao debil ( tako je bilo puku u pripovjetci Car je gol ) jer nisam sigurna dal ona nosi nešto što ja ne vidim ili stvarno ne nosi ništa. Uglavnom, bojim se da je trend bezhlačnog hodanja po cesti preplavio našu metropolu i da je to samo početak epidemije. Jedna od bezhlačnih žrtvi.. A ja sam se odlučila počastiti jednim cipicama iz Jimmy Choo for H&M kolekcije. Bilo mi je teško odlučiti jer kao i u Pokemonima ( moraš skupit sve :P ) bi najradije kupila sve. Na kraju se odlučih za ove crne ljepotice: Moram priznati da su mi i ove zebrice u pozadini bile u užem izboru al prevladao je zdrav razum i činjenica da mi crne cipice budu išle na sve kombinacije. Dakle ubuduće se čuvajte koke u chooicama

četvrtak, 08.10.2009.

Kreacije i kombinacije Danas sam kod frendice na fejsu pročitala dobar status. Napisala je da su trend setteri oni koji diktiraju modne trendove a ne oni koji ih prate. U potpunosti se slažem. Danas je umijeće obući se sa stilom i ne sresti dvadesetak modnih "blizanki" samo na putu do posla, o izlascima da ne počinjem. Ne mogu se nadivit trendu ogromnih nalaktnih torbi. Kažem nalaktnih jer je kvaka da se nose na podlaktici iako je meni prva asocijacija na takvo nošenje torbe riječ gay, radilo se o muškoj ili ženskoj osobi. Neopisivo mi je iritantno, nepraktično i već sam se par puta morala savladati da ne iskrenem sadržaj nečije torbe da vidim što ljudi uopće tegle u tolikim torbetinama. Ja imam normalnu torbu srednje veličine koju nosim preko ramena. U njoj se nalazi novčanik, mobitel, torbica s kozmetikom, ključevi i žvakaće. Što bi točno trebala nositi u torbi veličine osrednjeg teleta stvarno neznam. Možda da odlučim pobjeći na vikend na selo pa furam pol ormara sa sobom, e onda bi takva torba imala smisla. Srećem se sa sve više modnih zločina. Očito imam prokleto oko po tom pitanju primjer 1. Misa prošle nedjelje. Stojim i zujim oko sebe kad mi oko zapne za gospođu u redu ispred mene. Rekla bih da je u kasnim četrdesetim ili ranim pedesetim, nebitno. Nosi bijelu košulju, crnu suknju, crne najlonke i na moj sveopći užas, preko tih crnih najlonki ima crne sportske sokne s natpisom PUMA lijepim bjelim slovima. Sve skupa upakirano u bijelu mokasinku. ovjekovječila sam taj horor kamerom s mobitela al nažalost se ne vidi dobro pa ćete mi vjerovati na riječ primjer 2. Hodam ulicom. Prilazim nekoj kreaturi u kojoj prepoznajem 16-godišnjakinju u wannabewhore izdanju. Pink vunena minica ( popularni dopičnjak, pardn maj frenč ), najlonke i lakirane čizme dužine preko koljena na vezanje i visoku petu. Plava kosa do struka ( ekstenzije afkors ), đinđi za opremit solidan dućan i make up nanesen zidarskom žlicom. Prva pomisao mi je bila da me podsjeća na Maju Lenu ( za one koji neznaju, riječ je o kćeri manje uspješne sestre naše uspješne glumice ), druga pomisao mi je bila da moram nabavit mobitel s boljim fotoaparatom a onda sam se jednostavno počela smijati kad sam prolazila pored nje jer se nisam mogla suzdržat Da znam, gorjet ću u paklu zato jednog dana ali danas? Hu kerz primjer 3. Kolegica na poslu. Sigurno imate u okolini nekoga tko ne raspoznaje boje. Pod tim ne mislim na ljude koji su medicinski slučaj nego na one koji odijevaju isključivo nevidljive tonove. Nevidljivi tonovi su sve nijanse sive, onda bež ili boja pijeska s minimalnim primjesama crne ili tamnoplave ako baš moraju. To su ljudi koji ne žele biti viđeni. Žele se stopiti s asfaltom, drvećem, utopiti u masi i proći nezapaženo. Takva je i ona. Beskrajne nijanse sivila i bežila i dosade, kad je vidim automatski počinjem zijevati. Posjeća me na usidjelice iz starih filmova, na prašinu u kutevima sobe, na dosadu i još malo dosade Jesam to samo ja ili i vi viđate slične primjere diljem lijepe naše?

utorak, 29.09.2009.

Dajte ljudi molim vas... Moram se nadovezati na svoj prethodni post. Odlučila sam uvesti stalnu rubriku imena Fashion Police. Ne želim da me se krivo shvati: nisam novi Grubnić ni Cigi a bome ni onaj aknasti samoprozvani modni povjesničar kojem uvijek zaboravim prezime koliko mi je naporan. Obična sam cura koja voli modu i odrasla je na savjetima tipa "nikad karirano i točkice skupa!" ili " ako imaš majcu na tregere na to ne ide treger šos" i slično. I kad vidim što su ljudi u stanju natrpat na sebe u dubokom uvjerenju da su in i trendy zlo mi je. Zlo mi je još od vremena kad se Shakira pojavila s pareom na bokovima i onda je pol Zagreba hodalo s tim blesavim maramama preko hlača. Za sve koji su mislili suprotno: stil nije nešto što se kupuje. Ako nosiš nešto što je potpisao zaljubljeni D&G dvojac ne znači da imaš stila. Love? Vjerojatno da ali stil se ne kupuje. Stil je nešto s čim se ljudi rode ili ga steknu vremenom, kod takvih je mogućnost da kupe neku kreatorsku krpicu dobrodošla. Oni će je znati iskombinirati. Drugi? Kupite ogledalo već jednom!!! Koka vreba po gradu... Dakle, ako ne možete odlučiti da li bi na tenis ili ipak na moto susret, ostanite doma. Ovo je uvreda za sve ljude sa stilom. Da ne vidim nebi vjerovala, fatalna greška. A što se tiče tete u crvenom, sve pohvale i nadam se da ću je uloviti u još kojoj dobroj kombinaciji. :)

srijeda, 16.09.2009.

Vježbanje, reklame i malo lošeg ukusa Strgana sam al se pokušavam održati na hrpi s ciljem ostajanja u formi. U biti sam luda očito. Jer umjesto da se lijepo izležavam kad dođem već strgana s posla, ja se idem ekstra dodatno razbit s kriminalnim vježbama. I tako 6 dana u tjednu. Nedjelja je dan odmora al već razmišljam da je popunim yogom. Tek toliko da nije prazna i da me nedostatak zanimacije ne natjera u frižider ili kuhinju općenito. Jer ne kaže se bezveze da gdje ima dima ima i vatre: ako sam u kuhinji postoje vrlo dobri izgledi da ću nešto utrpat u usta iz čiste dosade, obijesti i jer sam se tamo zatekla. A tako se dobivaju kile. A svaki zalogaj ( pogotovo sladak ) se lijepi odmah tamo gdje ga najmanje treba = na guzu. I zacementira se tamo. Zato je kile teže skinuti nego dobiti. Kladim se da postoji neki Murphyev zakon i po tom pitanju.... Neznam koliko vas je vidjelu novu reklamu za Piko salamu. Oni koji je nisu vidjeli nisu ništa propustili i nadam se, za njihovo dobro, da im dotična nikad neće ući u vidokrug. Oni koji su je vidjeli će razumjeti zašto se bude moji ubilački instinkti kad čujem onu klinku koja razvaljuje Pictionary kojeg crta njen djed koji je očito direktni potomak Van Gogha ili nekog drugog istinski "vudrenog" za crtanje. Ma mislim molim vas, da ne počnem od toga da nitko ne crta tako dobro preko činjenice da klinka koja bi uzrastom trebala biti treći osnovne u najbolju ruku, razvaljuje pojmove tipa "svježe!" i "bijelo!" i bla bla. Evo već sam živčana. Jednostavno me nervira ta reklama, ne mogu je ni vidjet ni čut. I dođe mi da se moram zapitati što je cijenjeni proizvođač salame htio postići jer: a) nema teorije da kupim tu salamu b) također vjerojatno nikad neću zaigrat Pictionary c) rade reklamu Plivi jer će hrpa živčane čeljadi pohitat kupit nešto za smirenje živaca d) potkopavaju već okrhnutu hrvatsku privredu jer se ne mogu ne zapitati zašto plaćam tv pretplatu za tako šugav program u kojem me zlostavljaju reklamama? Da ne bi ispalo da sam strašno negativna ima i reklama koja mi se sviđa. Ona s curicom i velikim bijelim psom. Gdje curica pred peseka stavlja crtež njegovog želuca i onda se izležava po peseku i mazi ga Vraća me u djetinjstvo i baš mi je simpatična. Finalno se moram osvrnuti na loš ukus. Pod loš ukus danas mislim na loš ukus u oblačenju. Vozim se jutros na posao i spazim kreaturu. Nemogu reći djevojku, curu ili nešto treće ( iako je to bila ) radi kriminala kojeg je natukla na sebe. Mislim, nekad stvarno požalim što ne postoji modna policija. Što ne postoji ogledalo koje bi te ošamarilo u prolazu ako si se šugavo obukao i natjeralo te da se presvučeš. Što se čini da općenito Hrvati nisu ljudi od ogledala. Što neki, na žalost, još uvijek ne shvaćaju da novac ne kupuje ukus. Ono što me danas raspigalo na jednoj u nizu trendsetterica bile su čarape na sandale. Ne najlonke nego čarape. Znači onakva crna čarapa kakvu ja obujem kad u čizmama idem u vrt. DEBELA,CRNA,VUNENA ČARAPA! I onda na to bež gladijatorice na petu u kojima nezna hodat nego tetura doslovno pa moram bit pri dodatnom oprezu jer neznam da li će sirota uspjet preć preko zebre ili će mi se složit posred haube. Ali ono što me najviše tu smeta je taj prokleti nedostatak ukusa, smisla za lijepo i šamarajućeg ogledala. Inače možda nebi bilo loše da složim neku listu neukusnih kombinacija ili stvari, tek toliko da sad ne ispadnem nedorečena: 1. čarape na bilo kakve otvorene cipele ( tu ubrajam i peep toeice iako na njih čarapa prolazi pod uvjetom da je crna grilonka i to totalka neprozirna,za sve ostalo nema isprike!) 2. nošenje duge suknje na dokoljenke pa se onda te dokoljenke lijepo vide kroz rasporak iza ( mislim na najlon dokoljenke u bilo kojoj boji) 3. nošenje sunčanih naočala kad nema sunca ( to nije cool ni guba ni trend nego znak da ste kreten koji umišlja da ga vrebaju paparazzi) 4. nošenje uggs ili bilo kakvih čizmi kad je vani očito preko 35 stupnjeva ( isto vrijedi za narikače koje hodaju u japankama i krznenim prslucima kad je preočito vrijeme za zatvorene cipele) 5. trenirka nije odjevni predmet nego nešto što se oblači za izlete u prirodu i planinarenje na Sljeme pa je odlazak na posao u istoj nedopustiv 6. ekstenzije u kosi NISU odjevni predmet Mogla bi ovako unedogled, ovo je ukratko ono što najviše viđam po ulicama naše metropole

petak, 04.09.2009.

Cipele, marame i još malo cipela.... Redoviti sam posjetitelj forum.hr-a (priznajem, surfam s posla). I neki dan naletim na temu "Koliko imate cipela?" i naravno idem vidjeti u kojem sam rangu cipeloljubaca Ustanovila sam da nisam toliki ovisnik koliki sam mislila da jesam. Znam da sam tu istu večer išla prebrojati sve svoje cipele da se mogu na forumu pohvaliti svojom kolekcijom. Mislim da je konačna brojka bila nekih 12 pari cipela, 5 pari čizama, nekoliko pari japanki i 3 tenisice. Čist solidno i vjerojatno dvaput više od prosječne Hrvatice al meni to nije dosta! Još je gluplje što se emotivno vežem za svaki par. Nosim ih dok se doslovno ne raspadnu od nošenja, ne poderu do nepopravljivosti, ne izližu do te mjere da me postane sram obuti ih. Onda ih moram baciti a to je proces koji regularno odugovlačim ( valjda se nadam da će se preko noći vratiti u prvobitno stanje ili što.) Tako sam neki dan nakon dugog premišljanja napokon bacila bijele peep toeice koje sam kupila za 5 eur u Njemačkoj i nosila ih dvije sezone. I srce mi je pucalo jer ih moram baciti. I još gore, nisu ostavile prazno mjesto samo u mom srcu nego i u mom cipelaru, otkad sam ih likvidirala snimam cipele po gradu i gledam gdje bi ubola novi par Tješim se da nemam ozbiljnijih poroka pa su cipele, eto, moj porok. Druga stvar na koju sam pukla ( nakon narukvica ) su marame. Volim marame. Neznam kako ni kad je došlo do tog al počela sam kupovati marame i nositi ih. Ono što nevolim kod marama je činjenica da mislim da ih neznam dobro svezati. Imam filing da svi bulje u mene na cesti i misle si " a joooj, jadna, kak si nezna svezat maramu, jooj gle! " i slično. I znam da fantaziram. I vidim na cesti curu s identično vezanom/prebačenom maramom i na njoj mi to izgleda super i ležerno a na meni je katastrofa. Nadam se da će me taj osjećaj pustiti jer od marama ne odustajem. Baš sam naručila jednu il dvije nove ( ne sjećam se )! Da se vratim još malo na cipele Jučer nama lijepo na poslu pao internet na nekih sat i pol. U firmi gdje radim to znači da se ne može ništa raditi. I tako ja lijepo izađem van protegnuti noge i oplazit malo dućane. I opazim divne tirkizne cipele u izlogu jednog dućana. Ispod njih još divnija cijena: 50 kn! Već ih vidim na svojim nogama, već vidim uz što ću ih sve iskombinirati! Uđem u dućan a ono zadnji par br. 37 Ako nešto mrzim to su upravo takve situacije. Da nebi sve prošlo tako glatko u istom dućanu sam vidjela još dvoje cipele, isto po 50 kn, isto zadnji brojevi, al pogađate, ne moj broj! Mislim da ću sad malo chillat od šopinga. Ono mjesto u mom cipelaru će se već popuniti.

nedjelja, 30.08.2009.

Kako je Koka postala "koncertna koka" Zvuči urnebesno ustvari kad malo bolje razmislim. Imam 28 godina a tek sam nedavno bila na svom prvom pravom koncertu, ma što pravom, na koncertu uopće ( pod koncert ne brojim nastup Prljavaca u sklopu ne sjećamsevišečega koje sam odgledala u Karlovcu u maničnom strahu da će mi netko od okupljene gomile stati na nogu, spaliti kosu čikom ili me pogoditi nečim u glavu.) Roditelji su mi branili štošta. Naučila sam voziti bicikl tek negdje u 4. osnovne (" past ćeš i slomiti nogu, nije to za tebe"!!), proplivala sam isto u to vrijeme a i to možda nebi da škola nije imala bazen pa nam je plivanje upalo pod tjelesni. Kako sam rasla i zabrane su postajale šarolikije pa su tu s vremenom upali i izlasci a bome i koncerti. Kad sam napokon napunila nekih 18 godina i kad se moglo reći da sam čovjek za sebe, nije mi više bilo napeto. Ne sjećam se točno da li su mi se promijenili stavovi, prioriteti ili što je uopće bilo ali sad kad sam mogla gdje sam htjela jednostavno mi se više nije dalo. Roditelji stvarno nekad ubiju previše u djeci. Klik mi je proradio proljetos. Kad se pročulo da U2 dolazi u Zagreb. Stvarno sam poželjela to vidjeti i doživjeti. Ne zavaravam se, znam da živim u maloj zemlji koju još uvijek smatraju Balkanom i da nas puno toga jednostavno zaobilazi. Prvo sam čekala par dana da dobijem potvrdu da li je ta vijest uopće istina, eto toliko mi se činila nerealnom. Kad je kolega na poslu počeo raspravu o nabavi karata znala sam da je. I tako je Koka završila na svom prvom koncertu. Kao svako pravo žensko imala sam modnu krizu par dana prije koncerta. Kako se obući, što obući, što ću s kosom i slične gluposti koje me more svakodnevno a pred veće događaje posebno. Nikad nisam bila na koncertu pa se shodno tome nisam znala ni obući za koncert. Mislim O.K. mogla sam nabaciti bilo što na sebe al imam taj čudan sklop u glavi: ako mislim da nisam dobro obučena i ako se u tome ne osjećam dobro nema toga tko će me natjerati da takva izađem van. Znam se usred noći probuditi i razmišljati što ću obući za posao i ako nemam ideju ne mogu zaspati. Ili još gore, probudim se i smislim što ću obući a onda u miru zaspim i ujutro kad se probudim pling! Page blank! Ne sjećam se što sam smislila! Voljela bi da se moj mozak prestane poigravati samnom na tako okrutan način.... No, u pronalasku idealne kombinacije pomogla mi je sestrična koja je pohodila dosta koncerata i ima više iskustva od mene u takvim stvarima. Koka se obukla, našminkala i otpičila na U2! Doživljaj je bio fenomentastičan!! Pomislila sam koliko sam propustila do sada, koliko bi tek propustila da nisam ovo vidjela? I tu je pala sljedeća odluka: Koka ide na sve dostupne koncerte. Da razlučimo što znači dostupne: a) da je koncert izvođača kojeg volim b) da je pristojna cijena karte c) da znam što ću obući I sad se pripremam za idući koncert! Mando diao u Zagrebu 26.11. Razmišljam i o koncertu Hladnog piva u Močvari za par dana. Njih stvarno volim i koncert me ful privlači, pogotovo kad sam čula da je prihod u dobrotvorne svrhe jedino neznam kakav je Močvara prostor? Mali, veliki? I užasavam se naguravanja i skakanja koje obavezno prati njihove koncerte. Jer da, volim ih, ali nemam marte s čeličnom kapicom i mogućnost da dobijem lakat u vugla je velika pa ću razmisliti. Ali Mando diao? To bome ne propuštam To je sve planirano za ovu godinu. Veselila sam se Lady Gaga a onda je odlučila ne doći.. Do idućeg tipkanja, malo kvalitetne muzike za sve vas koji navratite u moj sokak! http://www.youtube.com/watch?v=A9rLqHBaxBg

<	siječanj, 2010
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv